Izdvojeno

Počinje rekonstrukcija Sulejmanije (Šarene) džamije u Travniku

 

Jučerašnjim postavljanjem zaštitnih mreža i ograda pored Sulejmanije (Šarene) džamije u Travniku  i potoka koji se nalazi pored samog objekta počinje najveća rekonstrukcija ovog vrijednog vjerskog objekta. Ovaj milionski projekat finansira Generalna direkcija vakufa Republike Turske, a trebao bi biti završen u roku od 500 dana.

Projektom restauracija i rekonstrukcije  Sulejmanije (Šarene)  džamije u Travniku predviđena je potpuna rekonstrukcija i restauracija samog objekta džamije sa restauracijom slikanih elemenata. Projekat obuhvata rekonstrukciju i poslovnih prostora ispod objekta džamije, te vanjsko uređenje u sklopu kojeg će se izvršiti uređenje i potoka.

 

 

Ono što je zanimljivo jeste da će se projektom rekonstrukcije Šarene džamije tretirati i sanacija temelja i ojačavanje temelja u skladu sa propisima i strukom koja određuje ovu vrstu rekonstrukcije. Kako doznajemo na samom početku rekonstrukcije najprije će biti uređen potok i postavljena izolacija duž potokom pored džamije kako bi se spriječio dalji prodor vlage.

 

 

Historija Šarene džamije

 

Šarena džamija ili Sulejmanija je džamija koja se nalazi se u Travniku, u dijelu nazvanom Donja čaršija, a pretpostavlja se da je izgrađena u drugoj polovini 16. vijeka. U vakufnami prvog obnovitelja džamije nalazi se podatak da ju je izgradio Gazi-aga. 1757. godine vezir Ćamil Ahmed-aga podiže džamiju, koju su stanovnici mahale prozvali Ćamilija. Ona je izgorjela u požaru 1815, a na njenom mjestu je novu džamiju podigao bosanski vezir Sulejman-paša Skopljak.

 

Nazvana je Šarena zbog neobičnih likovnih dekoracija na unutrašnjim i vanjskim zidovima. U prizemlju džamije se nalazi bezistan. Sulejmanija predstavlja jedinstven primjer u osmanlijskoj arhitekturi gdje se ista građevina koristi u sakralne i svjetovne svrhe.

Munara se nalazi na lijevoj umjesto na desnoj strani džamije kako je, inače, pravilo kod islamskih bogomolja. Takav potez može se opravdati vlažnim i nestabilnim tlom za gradnju na zapadnoj, odnosno desnoj strani. Pretpostavlja se da je munara starija od džamije i da potječe od prethodne Ćamilije.

Sulejmaniju je neobjašnjivo zaobišao katastrofalni požar 1903. Objekat  je pretrpio i nekoliko oštećenja u Drugom svjetskom ratu, da bi tek 80-ih godina prošlog vijeka izvršena temeljita restauracija, koja joj je povratila nekadašnji izgled s nezaobilaznim biljnim ornamentima.

 

(K.Kavazović/Dnevni avaz)