TRAVANJSKI PIR
Od korijena turske riječi “ot” (trava) izvedene su bosanske riječi otkos, otava, pirot i druge. Posebno je zanimljiva posljednja riječ koja označava toponime gdje se dovozila svježa trava i vršila velika ispaša stoke.
Upravo jedno takvo mjesto formiralo se na zapadnom kraju travničke čaršije već u ranom osmanskom razdoblju. Narodno svetkovanje silaska ovčara i ovaca sa planine Vlašić koje vjerovatno seže još u razdoblje srednjega vijeka vremenom je pod utjecajem sufijskih učenjaka preraslo u narodno veselje i mevlud uz koje je formirana i velika stočna pijaca na Piroti. Širenjem travničke čaršije kasnije je stočna pijaca sa svim ostalim sadržajima narodnog veselja i mevluda izmještena u prigradsko naselje Turbe u tu se zadržala do danas.
U bošnjačkoj muslimanskoj tradiciji travničkog kraja narodno veselje i mevlud obilježava(o) se koncem mjeseca travnja na Hidrov dan koji je u drugim bosanskim tradicijama poznat još i kao Đurđev dan, Jurjev dan i slično. U prilog važnosti travničkog narodnog veselja i mevluda za područja koja u stočarsko-privrednom smislu gravitiraju planini Vlašić govori i činjenica da su tek nakon što bi se završilo narodno veselje i mevlud u Travniku slijedila narodna veselja i mevludi u drugim gradovima poput Donjeg Vakufa, Gornjeg Vakufa, Skender Vakufa, Varcar Vakufa i Jajca.
Međutim, danas se naziv “travanjski pir” kojim se jednom riječju označavalo narodno veselje i mevlud u Travniku na Hidrov dan gotovo i ne spominje. Jednako kao što se ne spominje ni Hidrov dan…
(BZK Travnik)
