Vaš psiholog – mali savjeti – O frazi “NE MOGU”
U životnoj mašini punoj obaveza odgovornosti prepreka i problema vrlo često sebi kažemo “ne mogu”. Vjerujem da je to ne mogu u većini puta izrečeno bez velike analize i promišljanja da li stvarno nesto ne možemo.
“Ne mogu više ovako, ne mogu podnijeti ovaj pritisak, ne mogu riješiti ovaj problem u odnosu, ne mogu da promijenim kako da reagujem, i ono famozno: ne mogu da se ne nerviram”. Često sam čula i nakon tog ne mogu da ide “pokušala sam al ne ide”. Pitajte se da li to ne mogu dolazi iz stvarne nemogućnosti ili nesposobnosti da nešto uradite, ili iz osjećaja nemoći, iscrpljenosti, umora, manjka motivacije.
Ako dolazi od stvarne nesposobnosti da nešto riješite, onda sve što trebate jeste opskrbiti se novim metodama i načinima razmišljanja kako da nesto riješite. Ako su drugi razlozi u pitanju onda treba da poredate prioritete i prvo riješite osjećaj umora, manjka motivacije i sigurna sam da će se rješenje samo nametnuti.
Zamislite samo kada savjetujete kolegicu ili kolegu, partnera ili dijete, rijetko ili gotovo nikad nećete reći ne možeš ti to. Upravo suprotno ohrabrivat ćete i nastojati dati neko rješenje ili pomoć.
S tim u vezi nema potrebe da omalovažavamo svoje sposobnosti ocjenjujući sami sebe da nešto ne možemo iz par prethodnih neuspjeha. Sasvim je uredu osjećati se nemoćno, razočarano, nije bitno koliko puta, bitno je prihvatiti sebe i u takvim fazama, i lagano uvoditi promjene koje želite.
Često mi je na umu citat iz knjige Alisa u zemlji čuda: “Ponekad prije doručka vjerujem u šest nemogućih stvari.”. Ništa zapravo nije moguće samo ne znamo još kako.
Da li stvarno ne možete ili samo ne znate kako?
Vaš psiholog,
mr. Zerina Dina Vihrić
