Stogodišnjak Rafael Rafo Barić proslavio rođendan sa djecom, unucima, praunucima i prapraunucima

U Ustanovi „Naš dom 1935“ danas je bila slavljenička atmosfera jer je Rafael Rafo Barić, korisnik usluga ove ustanove, sa svojom velikom porodicom i prijateljima  slavio 100-ti rođendan. Četvero djece, 11 unuka, 20 praunuka i dvoje prapraunučadi stigli su danas u „Naš dom“ kako bi obilježili veliki događaj.

 

-Radio sam svašta, nema šta nisam radio tokom života. Bavio sam se poljoprivredom. Šta god je na zemlji bilo radio sam, ovce čuvao, nema šta nisam radio. Odhranio sam četiri sina. Ovdje me zaista paze, ne može biti bolje. Meni je dobro. – kazao nam je slavljenik.

 

A djeca, unuci, praunici o svom ocu, djedu i pradjedu imaju samo lijepe riječi.

-Super se osjećam, pun sam sreće i  zadovoljstva jer može hodati i što je zdrav i ne možemo biti sretniji i veseliji. Mi ga ga najviše cjenimo dok smo bili djeca da nam je svima pomagao, što god je mogao, kuće pravio svima nama i takav se više ne može roditi. – govori nam Mato Barić, jedan od četiri Rafaelova sina.

 

Ljiljana Volić, rođena Barić jedna je od 11 unuka Rafaela Barića koja je na sebe preuzela organizaciju rođendana jer je brojna porodica, a mnogi članovi žive izvan Bosne i Hercegovine.

 

-Živimo u Njemačkoj ali je „Naš dom“  nama bio toliko potpora, jako su nam pomogli i to je super funkcioniralo. To se baš sada vidi. Ja sam rođena ovdje i moj djed i baka su me čuvali tri godine. Moji roditelji su otišli u Njemačku. Tada, 1970. godine sam rođena, nije bilo banana, ali ja sam u selu bila jedina koje tada imala banana.To mene toliko podsjeća da su mi dali sve što su mogli. Htjeli su da unuka ima sve. – prisjeća se gospođa Ljiljana.

Na rođendanu stogodišnjaka, čika Rafe, kako ga od milja zovu i članovi porodice i kolege i zaposlenici u „Našem domu 1935“, bilo je  i dvoje prapraunučadi.

-Puno ga volim. Žao mi što ga tako malo vidim jer sad evo pet godina nisam bila tu, ali ga volim i uvijek mi je fenomenalano da nas se sjeća i da na sve zna. – kaže nam prapraunuka Lea Volić.

 

 

Zahvalnost Ustanovi „Naš dom 1935“

 

Među onim članovima porodice koji su radili na organizaciji bila je i Dragana Brkan, jedna od 11 unuka.

-Nas ima jedanaest unučadi, 20 praunučadi i dvoje prapraunučadi.Većina nas je u inozemstvu. Jedan stric je u Švicarskoj, jedanu Frankfurtu, jedan u Minhenu i jedan ovdje u Bosni u Travniku. Jako je fascinantno za njegove godine da on nas sve poznaje i da zna kako se djeca zovu, unučad i naša djeca  i da uvijek pita. Kada telefoniramo sa njim uvijek pita kako su praunučad, koji su razred , šta rade. Za nas kao obitelj to je velika stvar i naravno da nam je drago. baka, nažalost, nije više među nama, ali djed je evo lijepe godine doživio. Jako smo zahvalni ovom domu. Djed je prvenstveno prezadovoljan sa domom, sa sestrama, kao je njegovan, šta sve dobija, a kad je on zadovoljan mi smo još zadovoljniji. Ovo je najbolje što se moglo destiti za njega. Veliko hvala gospođi Merimi, svim sestrama i svim zaposlenicima. – kazala nam je gospođa Dragana.

Direktrorica Musemić – Arnautović: Veliki borac i skroman čovjek

 

-Naš čika Rafo Barić je došao u dom 2022. godine. Došao je sa svojom suprugom koja je nedugo nakon dolaska u dom preminula.Čika Rafo je ostao poslije njene smrti i zaista nisu znali u kojem će smjeru dalje njegov život teći i kako se će sam snalaziti u domu. Rafo je čovjek koji je izuzetno skroman, zahvalan na sitnicama koje se za njega učine, koji cijeni sav trud i rad našeg osoblja. Čika Rafo ima zaista dosta članova svoje porodice i mi smo sretni i ponosni što imamo divnu saradnjusa njegovom porodicom. Funkcionišemo sve ove godine na obostrano povjerenje. Zahvalni smo što su njegovi sinovi dali nama na povjerenje ono najvrijednije u svome životu, svoga oca. Čika Rafo je jako društven, ima mnogo prijatelja i voli da se druži sa kolegicama i kolegama sa odjeljenja. Bez obzira na kakve prepreke nailazio u smislu kadfa je u nekim momentima narušeno zdravstveno stanje, to je čovjek koji je izuzetan borac koji nikad nije pao na postelju, koji se uvijek borio i trudio od silne želje da dočeka ovaj stoti rođendan. Veliko nam je zadovoljstvo što smo danas svi skupa dočekali njegov 100-ti rođenda, Zaista veliki, jedno stoljeće je iza njega. – kaže nam Merima Musemić – Arnautović, direktorica Ustanove „Naš dom 1935“.