Tri generacije Šakića rade u brijačnici „Kod Hamde“
Tri generacije porodice Šakić održavaju tradiciju i bave brijačkim zanatom. Brijačnica „Kod Hamde“ u travničkoj Donjoj čaršiji, u neposrednoj blizini Šarene džamije“ za mnoge Travničane je mjesto na koje rado dolaze kako bi se ošišali, obrijali i prozborili koju riječ. Porodičnu tradiciju pokrenuo je sedamdesetsedmogodišnji Hamdo Šakić prije 56 godina.
-Bila je to očeva želja, ja sam pristao i upisao zanat. Na zanat sam krenuo 1957. godine, a završio 1960.godine. Nakon što sam dobio diplomu punih 20 godina radio sam u Brijačnici kod Abida. Prije 37 godina, 1981. godine sam otvorio svoju radnju. Drago mi je što u radnji radim sa sinom i unukom. Ne može se svako pohvaliti sa tim. – priča nam Hamdo Šakić, koji je generacije Travničana šišao u svojoj radnji.
Tradiciju koju je započeo Hamdo nastavio je njegov sin Kemal. Nije tajna kod čertrdesetčetverogodišnjeg Keme se čeka u redu za šišanje, neki u radnji, a neki u obližnjim kafićima.
-Moj otac je frizer dugi niz godina. Gledajući njega zavolio sam ovaj zanat,a to je prihvatio i moj sin. Ko voli ovaj zanat može i lijepo živjeti. Najvažnije voljeti zanat, raditi i poštivati mušterije. Uzajamno poštivanje sa mušterijama je najvažnije. Poštivanje se dobija kada svoj posao radiš kako treba. – kaže nam Kemal.
Stopama svoga dede Hamde i oca Kemala nastavio je Irhad Šakić.
-Završio sam srednju frizersku školu u Vitezu. Volim ovaj posao i bila mi je želja da budem frizer. Otac mi je govorio da odlučim i školujem se za ono šo želim. Ja sam se odlučio za frizerski zanat. Zadovoljan sam, napredujem. – rekao nam Irhad Šakić na kojem ostaje porodična tradicija.
(Dnevni avaz/K.Kavazović)
Frizerski zanat nekad i sad
Hamdo Šakić govori nam kako se mnogo toga promjenilo od kada je počeo da se bavi frizerskim zanatom prije 56 godina.
-Ovim poslom danas se sve teže i teže baviti. Ko ima svoje mušterije može od ovog zanata živjeti, ali velike su dadžbine. Nekad su se za jedan četvrtak (op.a. pazarni dan u Travniku) mogle zaraditi sve dadžbine! Radilo se od jutra do mraka. – prisjeća se Hamdo.
