Interview sa Amelom Lolić kandidatkinjom SDP-a za OV Travnik

Amela Lolić kandidat je Socijaldemokratske partije (SDP) na predstojećim izborima za Općinsko vijeće Travnik. Dugogodišnja sportska radnica za www.travnik-grad.info govori kako poboljšati stanje u Travniku.

 

Kako poboljšati poslovno okruženje i privući investitore, te riješiti problem velikog  broja nezaposlenih?

 

Travnik kao sjedište Kantona treba da bude privredno sjedište što nam omogućava i geografski položaj jer nalazimo se u centru Bosne i Hercegovine tako da sve putne komunikacije usmjerene su prema Travniku a što je jedan od uslova za bolje poslovno okruženje i dolazak novih investitora, a posebno rješavanjem brze ceste od Lašve do Donjeg Vakufa čim bi bila olakšana komunikacija za transport roba i dobara. Ovo je jedan od preduslova, a drugi je ako dobijem povjerenje građana Travnika i dobijem mandat u Općinskom vijeću Travnik prevashodno ću se zalagati za formiranje privrednih zona na području Općine Travnik, i predložiti da se novim investitorima zemljište da na korištenje bez naknade sa komunalnom infrastrukturom uz ugovornu klauzlu od 100 godina korištenja bez prava prenosa drugom kao i pod uslovom zapošljavanja radnika sa područja Općine Travnik uz garanciju da neće biti otpuštanja, te zapošljavanje nakon dva dana  istih što je praksa pojedinih firmi na našoj Općini kako bi dobili sredstva od Agenecije za zapošljavanje. Također, mi moramo u Općini Travnik uvesti praksu da se prehrambena i mesna industrija veže za naše poljoprivredne proizvođače kao i proizvođače u stočarstvu stvarajući kooperante na cijelom području Općine Travnik čime bi smo poboljašali uslove života u ruralnim dijelovima Općine Travnik, dajući istima poticaj poljoprivredi i stočarstvu koji moraju da bude značajna stavka u budžetu Općine Travnik a sredstva za isti mogu se obezbjediti ukidanjem mnogobrojnih komisija za koje se iz budžeta Općine Travnik izdvaja preko 200.000,00 KM na godišnjem nivou kao i na drugim budžetskim stavkama gdje se mogu se napraviti značajne uštede. Godima u Travniku akcenat je dat na proizvodnju u niskoakumulativnim granama privrede i to se mora mijenjati, a ujedno proizvodnji obuće i konfekcije dati punu podršku u daljem razvoju jer to su grane privrede koje na našoj Općini upošljavaju najveći broj stanovnika. Moramo stvoriti poslovni ambijent koji će biti interesantan i drugim granama privrede, kao i da tražimo investitore koji će na području Općine Travnik baviti finalizacijom drveta i ako je to također  niskoakumulativna grana privrede, ali zasigurno je bolje ovdje proizvoditi gotov proizvod od drveta, a ne samo da kamioni i kamioni odvoze sirovo drvo u druge općine.

Kakvi su planovi u oblasti infrastrukture?

Kada je u pitanju infrastaruktura imam puno planova jer Travnik je svojevremeno bio jedan od najljepši i najuređenijih gradova Bosne i Hercegovine.  OO SDP BiH Travnik je 2012. godine u kampanji za Lokalne izbore prezentovao Planu 21 u kojem jedna od tačaka bio uređenje Trga ispred nekadašnje Robne kuće „ Borac „, a današnjeg Konzuma što se sada i ostvaruje u vrijeme Lokalnih izbora 2016. godine i to se prepisuje vladajućoj strukturi u Općini Travnik.  Ali bez obzira reći ću da bih kada je u pitanju infrastruktura na području Općine Travnik prevashodno dala akcenat na uređenje glavne ulice u Travniku, kao i formiranje pješačke zone, rješavanju parking prostora, posebno rješavanje parking prostora za turističke autobuse i zabranu istima za ulazak i zadržavanje na putu prema Elči-Ibrahim pašinoj medresi, uređenju gradskih parkova i parkova za djecu,  uređenje ulice Varoš, najstarije ulice u Travniku koja povezuje Stari grad sa Šarenom džamijom i kulturno historijskom zonom Travnika, izgradnji otvorenih sportskih terena za rekreaciju, uređenju rukometnog igrališta na kojem su ponikli mnogi Travnički sportisti, a prevashodno rukometaši i nekoliko sjajnih rukometnh generacija koji su pronijeli ime Travnika širom Svijeta, nastaviti sa davno započetim projektom uređenja Stare ceste za rekreativce, nastaviti uređenje šetališta od Pirote preko Gospinog Vrila do Turbeta i uređenje biciklističkih staza obzirom da je biciklizam kao grana sporta u ekspanziji, a posebno ekstremni biciklizam. Uređenje puta od Kalibunara do Babanovca i postavljanje odmarališta sa urađenom infstrukturom i panoramskim pogledom na Travnik i okolinu.  Nakon uređenja puta Kalibunar-Babanovac  i stavljanje istog u funkciju tokom cijele godine čime Babanovac kao sportsko rekreativni centar bio bolje povezan sa Travniko, također put Kalibunar Babnoca mogao bi se koristiti za organizaciju biciklističkih trka. Rekla sam Vam da imam puno planova ali zato treba jedan kontinuirani rad, stalno praćenje poziva za pristupne fondove Evropske unije, javne pozive Ambasada u BiH i drugih donatara kao i izdvajanja iz općinskog budžeta.

Može li Travnik  uraditi  više u oblasti turizma?

U oblasti turizma možemo da napravimo veliki iskorak, Travnik je bio sjedište vezira 150 godinu, rodno smo mjesto nobelovca Ive Andrića, 1806. godine otvoren je Francuski konzulat, imamo mnogobrojne kulturno-historijske spomenike iz osmanskog carstva ( 14 džamija, 2 Sahat -kule), jedinstvenu Šarenu džamiju, dvije čaršije Gornju i Donju, tragove Austro-ugarske monarhije, imamo Isuvačku gimnaziju izgrađenu 1882. godine, samostan u Gučoj Gori izgrađen 1859. godine u kojem se čuvaju knjige pisane na Bosančici, Elči-Ibrahim pašinu medresu, planinu Vlašić, Plavu Vodu i da sve ne nabrajam i po svemu ovome mi treba da budemo najposječeniji turistički grad u Bosni i Hercegovini. Definitivno mora se formirati općinska turistička zajednica sa mladim obrazovanim osobama koja će isključivo raditi na promociji grada Travnika i svih prirodnih ljepota. Poboljšati saradnju sa vlasnicima hotela na Vlašiću, a prevashodno sa preduzećem „ Ozon „ d.o.o. koje na Babanovcu posljednjih godina investira najviše i stvara uslove za razvoj zimskog turizma, a sada sa izgradnjom nogometnog terena na Vlašiću stvara uslove za razvoj ljetnjeg turizma, odnosno sportskog. Ne smijem zaboraviti Hotel „ Sunce „ koji je izgradnjom sportske dvorane stvorio uslove za pripreme sportskih ekipa  dvoranskih sportova.  Mi smo prije ovoga nesretnog rata imali takmičenja u skijaškim skokovima i u budućnosti zajedno sa vlasnicima hotela na Vlašići i ponovo preduzećem „ Ozon“  koje vlasnik ski –liftova, moramo da stvorimo uslove da se na Vlašiću održavaju skijaške fis trke i da čuveni Pokal Vlašića se ponovo organizuje, čime bi smo pupunili smještajne kapacitete na Vlašiću doveli nove investititore za hotelski smještaj ne samo na Babanovcu nego bi se zasigurno pojavila potreba za povećanim smještajnih kapacitetima i u samom gradu i da grad konačno dobije hotel kakav zaslužuje. Također, svim novi hoteljerima bi se stvorili povoljniji uslovi za investiranje, ali bi im bila obaveza da poljoprivredne proizvode, proizvode mesne industrije nabavljanu od proizvođača sa područja Općine Travnik, kao i kupovinom drugih proizvoda iz BiH.  Zamislite da stvorimo uslove da Babanovac, odnosno Vlašić sa svim svojim prirodnim ljepotama, bude mjesto gdje će se okupljati svjetski majstori skijanja i koliko bi smo time doprinjeli promociji i razvoju turizma. Često kada govorim o razvoju turizma, govorim o razvoju vjerskog turizma, pa mi u Travniku imamo grob Petra Barbarića koga je Katolička crkva proglasila Blaženim, Gospino Vrilo, nekada se u Jeni džamiji sagrađenoj 1549. godine učio mevlud u čast rođenja Muhameda, Dani Ajvatovice gdje je Travnik jedna od općina u kojoj se obilježavaju, zašto to sve ne iskoristiti.

 

Iako je oblast obrazovanja većim dijelom vezana za kantonalni nivo vlasti ovi problem tiču se lokalne zajednice. Kako ocjenjujete stanje u obrazovanju i kako riješiti probleme?

Obrazovanje nije u ingerenciji Općinskog vijeća, ono  je u ingerenciji viših nivoa vlasti Kantona i Federacije tako da općinsko vijeće je ovdje nemoćno. A što se tiče stanja  u oblasti obrazovanja moje lično mišljenje je da je jako loše, pa čak i zabrinjavajuće. 20. godina nakon ovoga nesretnoga rata Skupština SBK/KSB na prijedlog Vlade SBK/KSB dijeli škole, odnosno dijele djecu na ” kruške i jabuke ” kako su neki ministri u Vladi SBK/KSB rekli prije nekih 10 godina umjesto da objedinjavaju dvije škole pod jednim krovom oni i dalje dijele našu djecu. Činjenica je da se u prvi razred osnovne škole upiše svake godine manje učenika, školske 2016/2017 godine upisano je manje oko 400 djece, posljednjih 10 godina negdje oko 10.000 manje je upisano djece, zar nam to ne govori da nam prijeti bijela kuga, ali i dalje se formiraju dvije škole pod jednim krovom. Zamislite kada bi se išlo na objedinjavanju ovih škola, pa racionalizaciji škola na SBK/KSB kolika bi to bila ušteda za Budžet SBK/KSB i ta sredstva usmjeriti u nabavku udžbenika, za prijevoz učenika i druge namjene. Roditeljima je danas teret školovanje ,odnosno obrazovanje njihove djece, sa primanjima koja su ispod svakih normi, jer prosječna federalna plaća je 837,00 KM, potrošačka korpa  za septembar 2016. godine iznosi 1.807,00 KM, ukupna primanja jednog uposlenika u “Borcu”  su nekih 450,00 do 500,00 KM što je ispod prosječnog federalnog i  skoro četiri puta manje od potrošačke korpe, i od ovih primanja treba da obrazujete svoju djecu, da kupite udžbenike, ako stanujete u ruralnim dijelovima Općine da kupite mjesečnu kartu za prijevoz i trebali bi da obezbjedite džeparac, a država ništa ne čini da olakša i ako konkretno na našem Kantonu imamo mogućnost kroz objedinjavanje škola u Budžetu SBK/KSB da  napravimo milionske uštede i da ta sredstva usmjerimo u rješavanje nagomilanih problema. Unazad nekoliko godina općine su učestvovale u dijelu finansiranja mjesečnih karti za učenike osnovnog obrazovanja dok je Vlada SBK/KSB također učestvovala u sufinansiranju istog , od 2010. godine troškove prijevoza u cjlosoti preuzima Kanton, sredstva koja je Općina Travnik svojim budžetom finansirala dio ovoga prijevoza nisu usmjerena za nabavku udžbenika nego su jednostavno raspodjela na druge budžetske stavke i ako dobijem povjerenje građana insistiraću da se ta sredstva ponovo izdvoje i da se usmjere za nabavku udžbenika i sufinansiranje prijevoza za učenike srednjeg obrazovanja sa ruralnih područja Općine Travnik.  Sve ovo govorim i ako sam na početku rekla da je obrazovanje u ingerenciji Kantona i Federacije, ali ukazivanjem na probleme i predlaganjem njegovog rješenja može se napraviti određeni iskorak. I na kraju kada je pitanju oblast obrazovanja,  u Travniku imamo srednjoškolski centar u izgradnji, 2004. godine tadašnja  načelnica Hasija Hadžić položila je kamen temeljac, 12. godina kasnije imamo samo zidove jer od 2010. godine na ovome objektu nije se kamen pomakeo a vladajuća struktura sve je izbore dobila na obećanjima da će završiti srednjoškolski centar i SRC “ Pirota “.

 

Stanje u oblasti kulture. Šta nam nedostaje?

Moram reći da u Travniku se dosta radi u oblasti kulture i da ima puno dobrih inicijativa ali to se mora objediniti na jedno mjesto. Trebamo smoći snage i našu djecu, mislim djecu rođenu u Travniku, poput Martine, Sonje, Sare, Mateja i drugih da ih zadržimo u Travniku da Općina Travnik izdvoji sredstva kroz Centar za kulturu općine Travnik za njihove plaće i da stvaraju i rade u Travniku, tada bi smo bili kulturni centar Bosne i Hercegovine, jer svi spomenuti su u Tuzli, Sarajevu, Mostaru i tamo stvaraju i dio su akadamske zajednice ovih gradova.  Zamislite da su ovdje u Travniku. Smatram da Centar za kulturu općine Travnik treba da bude sjedište svih kulturnih zbivanja, da se ponovo pokrene amatersko pozorište koje nekada pronijelo ime Travnika cijelom ex-Jugoslavijom, da kulturne manifestacije ” Dani Ive Andrića ” i ” Ilhamiji dani ” budu značajne stavke u budžetu Općine Travnik da organizatori ovakvih manifestacija ne razmišljaju kako će pronaći 100,00 KM za pokrivanje nastalih troškova. Također, Stari grad može da bude preko ljeta mjesto okupljanja likovnih umjetnika i fotografa, mjesto gdje se može organizovati likovna kolonija i pozorišni dani. Mislim da Travnik mora da ima svoju galeriju i da Općina Travnik treba da obezbjedi  adekvatan prostor i da isti uredi gdje  bi imali stalne umjetničke postavke i izložbe. Travnik je bogat kulturno-historsijskim spomenicima i njima se mora dati značaj jer Travnik je otvoreni muzej, a uređenje i adaptacija svih spomenika može biti samo u saradnji sa Zavičajnim muzejom Travnik,  Zavodom za zaštitu kulturno historijskog nasljeđa F BiH kao i Komisije za zaštitu kulturno-historijskih spomenika na niovu BiH tako da se u Travniku mora dati poseban značaj Zavičajnom muzeju Travnik kroz povećanje stavke u budžetu Općine Travnik jer mišljenja sam da pravilnom raspodjelom budžeta Općine Travnik može se napraviti značajan pomak i u kulturi i u sportu Općine Travnik.

Dugo ste u sportu i vrlo uspješno obnašate funkciju u kantonalnom Sportskom savezu. Stanje je daleko od dobrog. Kako pokrenuti stvari?

Sport je moja omiljena tema i čini mi se da o sportu mogu govoriti neprekidno danima jer sam od svoje 10 godine vezana za sport, a posljednjih 20 godina aktivan sam sportski radnik na Općini Travnik i SBK/KSB i u stalnoj borbi sa vjetrenjačama. Zašto kažem u stalnoj borbi sa vjetrenjačama jer dok sam obavljala funkciju predsjednika Sportskog saveza općine Travnik zalagala sam se da sredstva sporta dijele putem Saveza, pokušala sam u nekoliko navrata objasniti vijećnicima da samo sportski radnici mogu raspoređivati sredstva budžeta Općine Travnik planirana za sport i da će oni sredstva dijeliti po rezulatu i uspjehu, a ne po nacionalnoj ili reagionalnoj pripadnosti. Praksa je u skoro svim općina SBK/KSB da se sredstva sporta dijele putem Sportskog saveza općine, tako je u Kiseljaku, Busovači, Vitezu, Novom Travniku, Donjem Vakuf i Bugojnu, Gornji Vakuf/Uskoplje i Fojnica nemaju formirane Sportske saveze, samo općina Travnik i Jajce sredstva sporta direktno dijele Klubovima mimo Sportskih saveza koji bi trebali da budu nosioci razvoja sporta. Jedan od primjera je Općina Donji Vakuf koja iz svog budžeta izdvaja ukupno  60.000,00 KM za sport što je pola sredstava što u Općini Travnik izdvojimo za NK ” Travnik “, ali bez obzira na mala sredstva ako su ona pravilno raspoređena imaju uspjehe, KK ” Promo ” je u A 1 ligi već četiri godine, imaju školska i međuškolska takmičenja u stonom-tenisu, odbojci, malom nogometu na području općine, organizuju sa uspjehom razne sporstke manifestacije što je dokaz da se sredstva sporta trebaju raspoređivati putem Saveza. U nekoliko navrata sam predlagala da bi se Klubovi rasteretili obaveza i  da rade u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima da se u Sportski savez zaposli jedan diplomirani ekonomista  koji je certificirani računovođa  i koji bi vodio računodstvo svim Klubova, radio za iste završne račune jer prilikom apliciranja za projekte na svim nivoima vlasti, izuzev u našem Kantonu, potreban je završni račun ovjeren od certficiranog računovođe.  Važno je istaknuti da u Zakonu o sportu SBK/KSB  jasno definisan javni interes, a to je masovni sport kojeg mi nažalost na našoj Općini nemamo, a da ne govorimo da nemamo ženskih klubova, da nam je sportska infrstruktura loša, odnosno da je faktički nemamo.  2009. godine Općina Travnik kreditno se zadužila za završetak SRC “ Pirota “ kod komercijalne banke sa 5.000.000,00 KM i na ovaj iznos treba dodati kamatu i još dadtno  potrošila 1.000.000,00 KM od Vlade Federacije za sanaciju krova SRC “ Pirota “, tada sam  predlagala da se na rukometnom igralištu napravi dvorana koja bi zadovoljila potrebe Travnika, poput dvorane u Općini Vitez koja je budžet Općine Viteza koštala oko 4.500.000,00 KM mene su tada pojedinci proglasili neprijateljem sporta Travnika.  Nisam bila u prilici da odlučujem, odluku o kreditnom zaduženju donijelo je  Općinsko vijeće Travnik bez elaborata  i zato danas nakon sedam godina SRC “ Pirota “ nije završen. 2011. godine posljednji sam put pokušala da nešto učinim za završetak SRC “ Pirote “ kada sam zajedno sa sadašnjim načelnikom Admirom Hadžimerićem, a tadašnjim vršiocem dužnosti,  pokušala da Općina Travnik bude domaćin grupe Svjetskog prvenstva u rukometu 2012. godine i da kroz taj projekat završimo napokon SRC “ Pirota “ što nažalost nismo uspjeli i ako smo imali punu podršku Rukometnog saveza BiH, pa čak i predstavnika Svjetske rukometne asocijacije koji su posjetili Travnik.

Zbog nagomilane problematike u sportu, sport u Travniku je u stagnaciji, RK “ Borac “ ostao je skoro bez igračkog kadra, trenažni proces odvija se u OŠ “ Turbi “ što otežava rad Kluba, NK “ Travnik “ napustio je najviši rang takmičenja, ŽNK “ Rosa Brandis “ također ispao je u niži rang, u treću ligu, jedino svijetla tačka su košarkaši Travnika koji su izborili plasam u viši rang, karatisti KK “ Travnika” i Amina Tahirović, džudistkinja Amina Kahrimanović ali to nije dovoljno. Nedostatak sportske infrastrukture zaustavlja razvoj sporta  na području Općine Travnik posebno dvoranskog loptaškog sporta, a da ne govorim da smo morali imati manje sportske dvorane poput one u Novoj Biloj koja izgrađena zahavljući entuzijazmu sportskih radnika i stanovnika ove MZ i na područjima MZ Han Bila, Karaula, Turbe i drugim MZ.

 

Hvala Vam na razgovoru.