HDZ 1990: Četvrt stoljeća nekažnjenog zločina
Bez obzira što vrijeme prolazi neke stvari koje su se desile Hrvatima Travnika u prošlom ratu koji je vođen u Bosni i Hercegovini ipak ne možemo zaboraviti. Ovo je samo podsjećanje na činjenice i ono što se stvarno dešavalo, a koje ni nakon evo već 25 godine izgleda i dalje ne zanima naše pravosuđe.
Poslije višemjesečne napete situacije u Travniku, oružanih incidenata između gore navedenih vojnih formacija i ubojstava Hrvata koja su se do tada desila, bilo je evidentno da prijeti potpuni sukob vojnih formacija hrvatskog i muslimansko-bošnjačkog naroda.
Prvi takav zločin dogodio se u subotu, 24. 04. 1993.godine u malom hrvatskom selu Miletići u neposrednoj blizini Mehurića. To je bilo selo od svega 10-ak kuća i par desetina žitelja, koje u vojnom ili bilo kojem drugom smislu nije predstavljalo nikakvu opasnost po postrojbe Armije R BiH, muslimasko-bošnjačko stanovništvo ili bilo koga drugog.
To je malo hrvatsko selo okruženo s daleko većim selima nastanjenih isključivo muslimanima-Bošnjacima. Jedno takvo nebranjeno selo bilo je cilj ničim izazvanog napada od strane lokalne postrojbe Armije R BiH.
Tada je na svirep način ubijeno pet mještana civila i to: Franjo, Stipo, Vlado i Tihomir Pavlović, te Anto Petrović. Uz to dvojica od njih petorice bili su pripadnici vjerske sekte koji ni pod koju cijenu nisu htjeli uzeti oružje u ruke.
To su bili dvadesetogodišnjaci Vlado i Tihomir Pavlović. Svi ostali mještani, njih 30-tak muškarci i žene, stari, mladi i djeca, odvedeni su i zatočeni u logoru u Mehuriću, kroz koji je kasnije prošlo još preko dvije stotine drugih hrvatskih civila, uključujući i novorođenčad.
Taj zločin nad mještanima Miletića bio je samo nagovještaj puno težih stradanja travničkih Hrvata u narednim mjesecima teške 1993. godine. Od tada je prošlo sada evo 25 godina. Ali sjećanja su još živa.
Trebalo bi da su počinitelji zločina procesuirani. Međutim to nije tako. Nitko još nije odgovarao ni za što. Nevjerojatna je ignorancija od strane organa gonjenja ovog i drugih očitih zločina. Niko nema pravo praviti se kao da se ništa nije dogodilo.
Ubijeni su nevini ljudi, a svi ostali iz svojih domova odvedeni u zatočeništvo i protjerani. Njihovi domovi su prvo sustavno i temeljito opljačkani, a potom srušeni i spaljeni. Ruševine i dan danas svjedoče.
Počinitelji su do tad već imali slično iskustvo sa srpskim selom Orlice iznad Mehurića, koje je potpuno spaljeno i srušeno skoro godinu dana prije. Nema potrebe napominjati da u Miletićima, ni sada, 25 godine ili četvrt stoljeća poslije nema više niti jednog Hrvata.
Za ovaj zločin, ali i još druge, teže zločine nad travničkim Hrvatima još nitko nije odgovarao, baš nitko!!! Pitamo se zašto? Kako shvatiti nezainteresiranost onih koji su dužni provoditi zakon?
Šta rade tužitelji? Kako to da ih to ne zanima!!! Kako ih pozvati da rade svoj posao? Pa zar ih treba podsjećati što i sami znaju? Ovo samo radi podsjećanja na nevine žrtve i doprinos istini o dešavanjima u proteklom ratu na prostoru općine Travnik kao dijelu Bosne i Hercegovine.
(ŽO HDZ 1990 ŽSB)
