U Tuzli će biti otkrivena spomen-ploča Travničaninu muftiji Muhamedu Šefketu efendiji Kurtu
U okviru obilježavanja 140 godina postojanja Sabornog hrama Uspenja Presvete Bogorodice u Tuzli je planirano otkrivanje spomen-ploče tuzlanskom muftiji Muhamedu Šefketu efendiji Kurtu koji je zaslužan za spasavanje života više desetina Srba na tuzlanskom području u toku Drugog svjetskog rata.
Otkrivanju ove spomen-ploče prisustvovaće i patrijarh srpski Porfirije, koji će sutra i u nedjelju, 26. juna, biti u posjeti Tuzli, najavljeno je iz hrama Uspenja Presvete Bogorodice.
Paroh druge parohije tuzlanske Nikola Čeketić rekao je da je efendija Kurt zaslužan za spasavanje života više desetina Srba na tuzlanskom području u toku Drugog svjetskog rata. “Efendija Kurt je značajna ličnost zato što je, između ostalog, zaštitio veliki broj Srba od pogroma i progona ondašnje ustaške vlasti u Tuzli za vrijeme Drugog svjetskog rata”, rekao je Čeketić. Čeketić je istakao da su, prema istorijskim podacima, ustaše na Badnje veče, uoči Božića 1942. godine, namjeravale da sruše Saborni hram Uspenja Presvete Bogorodice i uporedo s tim izvrše masovna ubistva Srba.
Prema njegovim riječima, kada je efendija Kurt čuo za pripremu ustaškog plana, obratio se pisanim putem njemačkim okupacionim vlastima u Tuzli, koje su, zahvaljujući pravovremenom reagovanju efendije, spriječile masovna ubistva Srba. Šefket efendija Kurt odlikovan je Ordenom bratstva i jedinstva u bivšoj Jugoslaviji, dok jedna od ulica u Tuzli nosi njegovo ime. Vjersku službu obavljao je u Travniku, Banjaluci i Tuzli. Rođen je u Travniku 1879. , a umro u Tuzli 1963. godine.
Životni put
Muhamed Šefket (na slici lijevo) ef. sin je na predhodnoj stranici spomenutog muderisa Fadil efendije. Rođen je u Travniku 1879. godine, gdje završio mekteb i počeo učiti u medresi pred svojim ocem Fadilom. Kad mu je 1893. godine otac umro, otišao je iz Travnika u Mostar djedu hadži Ahmetu gdje je završio ruždiju i jednu godinu slušao predavanja poznatog mostarskog alima Ali Fehmi ef. Džabića, muftije i borca za vjersku autonomiju bosanskohercegovačkih muslimana.
Godine 1895., nakon smrti djeda Ahmeta, otišao je u Sarajevo i upisao se u Kuršumliju medresu iz koje je nakon godinu dana otišao na nauke u Istanbul. Tamo je studirao punih deset godina i otišao u Damask radi učenja arapskog jezika. Po povratku u domovinu 1908. godine postavljen je za imama i hatiba hadži Ali-begove džamije i muderisa njegove medrese u Travniku.
Iz Travnika odlazi 1914. u Banju Luku, gdje ostaje do 1925. godine. Nakon toga dolazi u Tuzlu. Tuzlanski muftija bio je do 1933, kada je izabran za člana Ulema-medžlisa. Imao je osmero djece; tri sina su mu ubijena u Drugom svjetskom ratu, dvojica su poginula kao partizani, a jedan je na kraju rata stradao pod nerazjašnjenim okolnostima. Tri sina diplomirala su na Zagrebačkom sveučilištu.
